9th Feb, 2020
Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka
Po prvi put riječka Opera producira Wagnerovu operu, po prvi put „Tristan i Izolda”! Prva opera EPK programa u HNK koja se s velikim nestrpljenjem iščekuje 22. veljače 2020.!
Tko je redateljica koja se u Rijeci prihvatila tog velikog izazova?
Operu o ljubavi i smrti na scenu će sa svojim američkim timom postaviti slavna Anne Bogart, nagrađivana američka kazališna redateljica koja je osim opera, suvremenih drama, mjuzikala, plesno-kazališnih komada, postavila i operu „Sluškinjina priča”. Suosnivačica je Međunarodnog kazališnog instituta Saratoga (SITI – Saratoga International Theater Institute) težište čijeg djelovanja je na međunarodnoj kulturnoj razmjeni, stvaranju novih djela, edukaciji mladih umjetnika i njegovanju suradnji kazalištaraca diljem svijeta; autorica je najprodavanijih knjiga o kazalištu, umjetnosti i kulturnoj politici; sveučilišna je profesorica, voditeljica majstorskih radionica itd. Od brojnih nagrada za njezin rad izdvajaju se nagrada za najbolju redateljicu Obie Award (Off-Broadway Theater Awards), te nagrada Bessie Award (The New York Dance and Performance Awards) za iznimna autorska dostignuća.
S Tadashijem Suzukijem, s kojim je osnovala spomenuti SITI, utemeljiteljila je Suzuki metodu glumačkih vježbi. Uz Anne Bogart veže se i glumačka tehnika Viewpoints, koju je osmislila koreografkinja Mary Overlie 70-ih godina, a potom su redateljice Bogart i Tina Landau razvijale vlastitu verziju što je označilo veliki pomak u radu s glumcima.
Što Anne Bogart kaže o velikom, ne koraku, nego kako ga ona naziva, skoku za riječko Kazalište:
„Neobično je što Wagnerova opera nikada nije bila postavljena u Rijeci. Važnost time postaje golema! Postavila bih pitanje – zašto Wagner nikada nije ovdje postavljen i što za Kazalište znači da se upravo sada upušta u postavljanje Wagnerove opere? Potreban je skok pun vjere – i za Kazalište i za izvođače. Kada se pripremala praizvedba ove opere, dvojica Tristana su umrla. Zatim su dvojica dirigenta umrla. Zaključilo se – nemoguće je postaviti ovu operu, nemoguće je pjevati ovu operu! Potreban je veliki skok pun vjere, kao kod olimpijskih atletičara, jer uvijek postoji visina koju još nikada nitko nije preskočio. Dok netko prvi ne preskoči tu visinu, čini se nemogućim; kada jednom netko skoči onoliko koliko nitko ranije nije, odjednom je moguće za svih! Psihološki pomak.
U ovoj važnoj godini, prilika je konačno ovdje. Što znači postaviti cjelovito Wagnerovo djelo za Kazalište, za izvođače i za publiku? To je maraton! Četiri i pol sata za svih! To je ogroman skok pun vjere za publiku, za izvođače i za Kazalište, a i za američki kreativni tim!”